Piše: Marko Kovačević
Takmiče se dvije partije i SD bude treći – to je vic čiji je tvorac Janko Milatović a koji u raznim varijacijama kruži gradom pod Trebjesom nakon izbora u nedjelju. Ili što bi moj prijatelj Petar Drašković rekao: U etimološkom smislu od nevažećih listića jedino je uspio da bude nevažniji Ivan Brajović.
Ono što je, između ostalog, važno jeste da je istina isplivala. Pokazalo se masovnim bojkotom i križanjem glasačkih listića od strane Nikšićana na nedjeljnim lokalnim izborima da Milo Đukanović i DPS godinama vladaju ovom zemljom bez podrške najvećeg dijela njenih građana. Da li je istina važnija od činjenice da se vlast ipak nije promjenila? Interesno nije, etički jeste. Borbu je lakše nastaviti kada pokažete istinu i sebi i drugima. Kada pokažete istinu njemu – da smo MI brojniji nego ON.
Zamislite znoj na čelu diktatora koji je javno obećao da će na izbore izaći 60% Nikšićana sa pravom glasa. Zamislite one tipične unezvijerene pokrete glavom kada je vidio koliko je ljudi iz svog grada označio kao izdajnike nekoliko dana prije izbora. Zamislite stiskanje dlana o dlan, kolutanje dugih palčeva jednog oko drugog kada je vidio koliko i među onima na koje ima uticaja ima onih kojima makar stid ne dopušta da njihov glas u ovakvim uslovima ode njemu. Zamislite kako je britva zamahao, sada već otupjelim ručicama na objašnjenja Grbovića i svite koja se potpisuje njegovim imenom da su učinili sve što su mogli, da su iscijedili suvu drenovinu u Nikšiću ali nisu mogli doseći 50%. Posle toga terapija za smirenje tragom nosne duplje i opet mir koji treba prikazati. Ali koji diktatorski pogled ne može da zadrži. Isijava iz njega nemir koji će sve više i više postajati nemoć.
Nemoć poput nemoći onih ljudi koji su u nedjelju na biračkim mjestima objašnjavali kako viša sila ne da pojedinim članovima njihove porodice da izađu, inače bi izašli. Nemoć poput nemoći onih koji izbore shvataju kao dan u kom treba da podignu putne troškove a ne dan u kom odlučuju oni o bilo čemu. Nemoć poput neznanja onih koji dođu i na biračkom mjestu pitaju daje li se tu novac za ono što su obavili. Nemoć poput lakomosti članova DPS-a iz Nikšića koji su pisali sebi putne troškove iz gradova u kojim najmanje poslednje pola godine nisu ni bili. Sve je to nemoć. Nemoć. A moć je u istini. A istina je da većina građana Nikšića ne podržava Mila Đukanovića. Za četiri godine mnogi su se toj istini pridružili. Sada treba krenuti u njenu odbranu iz svih oružja.
Nikšić je dao opozicionoj borbi i opozicionom jedinstvu jedan kvalitet više. Zajednički skup opozicije u Nikšiću koji je održan u petak pred izbore obavezuje i poziva na odgovornost u zajedničkom djelovanju i u periodu koji je pred nama, periodu konačnog raspleta i pobjede nad Milom Đukanovićem i njegovom organizovanom kriminalnom grupom koja sebe zove DPS. Taj rasplet počinje pretvaranjem opozicionih skupova u proteste i selidbom iz sala na ulice. Greške poput stupanja u pregovore sa diktatorom koje su pravljene nakon 24. oktobra 2015.godine ne bi smjele nikada više da se ponavljaju. Nikšić nas je u nedjelju na to obavezao. U nedjelju u kojoj je imao dug i naporan dan na biračkim mjestima i žestoku borbu. Jedni su se borili za očuvanje svojih prljavih pozicija i svog carstva snobova u Nikšiću a drugi su se borili za čast. Neko bi rekao da nemamo ništa od toga. Imamo - pokazali smo da u Nikšiću ima više časnih ljudi nego fukara. Nije to mala stvar. A čim ih je više u Nikšiću, više ih je i u Crnoj Gori. Do slobode!
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.